Drugi dio drugoga dana XXIII. međunarodnoga teološkog simpozija Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu koji se odvijao na temu "Vjera i sport u susretu" u petak, 20. listopada program je počeo predavanjem izv. prof. dr. sc. Ivice Žižica (Katolički bogoslovni fakultet u Splitu; Papinski liturgijski institut Papinskog sveučilišta sv. Anzelmo, Rim) o temi „Ritualizacija u sportu“.
Dr. Žižić je odmah na početku svoga predavanja predstavio svoju temu govoreći kako će nastojati pokazati antropološku osnovu ovih dvaju kulturoloških fenomena. Ritual u sportu itekako je prisutan. Svoje predavanje podijelio je u tri segementa pitanja: pitanje ekspresivne funkcije, transformativne funkcije te estetske funkcije u kojoj se pronalaze vjerski obredi i sportsko ponašanje. Naglasio je kako se sport obredno igra u natjecanjima, a religija se igra s transcendencijom tako da je obrednost spušta u imanentno dok se sport igra s imanentnim tako da se otvara jednoj vrsti transcendencije. Postoje razne definicije igre, a kao najpotpuniju rekao je kako je igra slobodna, neproduktivna i neizvjesna aktivnost koja otvara prema zamišljenoj stvarnosti i prema hipotetskom načinu djelovanja. Igra uključuje preciznu simboličku elaboraciju prostora i vremena. Sport i religija se igraju preko obrednih transformacija. Tu se jasno uočava nekoliko faktora: peformativnost, formalnost, stvaranje idealnog poretka te združivanje svetoga i profanoga. Estetska funkcija je ritualna funkcija koja sport promatra u svjetlu hipotetskog djelovanja. Izlagač je naglasio kako obred djeluje infraracionalno tj. da se kreće u sferi značenjskog izobilja i posebno emotivnog vrenja.
Dr. Žižić potom je prikazao video iz svibnja 2017. s nogometnog stadiona Olimpico u kojem je prikazana nogometna ikona F. Totti s ciljem da se zapitamo je li sport danas postaje nekom vrstom zamjenske religije po svojoj obrednosti: pozdravi, dodiri, ljubljenja, klanjanja, slavljenja. Po svim svojim elementima ovo je religijsko slavlje iako se tako ne čini jer je on sposoban obuhvatiti na tisuće ljudi i sve ih sabrati u jednu jedinstvenu communitas te ih uvesti u jedan jedinstveni tok-flow. U ovom primjeru pokazao je kako sport valorizira tijelo – Totti je ovdje svetac i polubožanstvo. Sport estetizira pokret čineći ga sakralnim i lijepim. Religija utjelovljenja kršćanstva danas ima poteškoću s tijelom. Pitanje tjelesnosti je pomalo racionalizirano i moralizirano kao da se na tijelo gleda kao nešto što je niže od uma i duha. Kršćanstvo osim toga s teškoćom odražava blagdansku poetiku što nije slučaj na Olimpicu. Svijet sporta s velikom lakoćom zahvaća u blagdanski egzistencijal čovjeka te se s razlogom možemo zapitati: Može li sport zamijeniti religiju?
| Tekst: Ivan Zovko, Foto: Klement Radosoljić |