Na Papinskom institutu Augustinianum u Rimu 7. i 8. svibnja održao se LI Incotro di Studiosi dell'Antichità Cristiana na kojem je sudjelovalo 60ak izlagača iz cijeloga svijeta. Generalna tema skupa je bila Il cristianesimo, i popoli, le culture. Aspetti e problemi dell'inculturazione del cristinesimo nei primi secoli (I-IX). Prof. dr. sc. Ivan Bodrožić održao je u petak 8. svibnja predavanje pod naslovom Il ruolo della figura di San Girolamo nella cristianizzazione e nell’inculturazione del popolo croato dal secolo VII, predstavljajući tako rezultate istraživanja koje provodi u sklopu projekta SVEJERKOV (IP-UNIST-21) na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu.
Profesor Bodrožić je istaknu da je proces pokrštavanja i inkulturacija južnoslavenskih naroda u Zapadnom Iliriku bili su zahtjevni i složeni procesi, vrlo različiti od onih koji su se odvijali tijekom prvih pet stoljeća kršćanstva. Dok je u ranim stoljećima proces inkulturacije kršćanstva pretpostavljao uzajamni odnos između Crkve i Carstva, u slučaju slavenskih naroda, uključujući i Hrvate, proces je bio dvostruk, ali jednostran. Crkva toga vremena je trebala i propovijedati Evanđelje i prenositi latinsku kulturu prethodnog društva, jer nije mogla računati na potporu civilnih struktura, koje su do tada propale pod pritiskom barbarskih naroda i plemena. No, budući da većini hrvatskog stanovništva nije lako usvajala norme latinske kulture, narod je nastavio koristiti narodni jezik, što je u nekim krugovima dovelo u pitanje iskrenost njihove privrženosti kršćanskom pravovjerju. Ipak, zahvaljujući djelovanju svetaca Ćirila i Metoda među slavenskim narodima, hrvatski je narod nastavio u liturgiji koristiti staroslavenski jezik, a kao pismo glagoljicu. Međutim, budući da je proces krštenja — čija je presudna prekretnica označena krstionicom kneza Višeslava oko godine 800. — bio spor, što pokazuju arheologija i toponomastika, vjera nije lako prodrla u sve slojeve stanovništva. U svakodnevnom životu zasigurno je postojao određeni stupanj sinkretizma, dok je s druge strane postojala prepreka slavenskog jezika, nerazumljivog zapadnim populacijama koje su u to vrijeme koristile latinski jezik kao zajednički jezik, ali i kao bogoštovni u liturgiji. U tom procesu Crkva je, međutim, pristala na inkulturaciju vjere u život slavenskog naroda, dopuštajući im upotrebu vlastitog jezika. Kako bi uklonila sve sumnje s obzirom na herezu ili mogući sinkretizma, taj je proces stavila pod snažno pokroviteljstvo svetog Jeronima, koji je u međuvremenu proglašen autorom glagolskog pisma i prevoditeljem Biblije na ilirski jezik. Tako je on postao jamac pravovjerja u procesu pokrštavanja, ali i integracije hrvatskog naroda u europsku kulturnu baštinu.